Na internetu su odnedavno dostupne snimke istarske narodne glazbe iz bogate arhivske građe fonoteke HRT – Radija Pula, koja sadržava više od tri tisuće snimaka na magnetofonskim vrpcama. One su zahvaljujući trudu zaposlenika HRT – Radija Pula te njihovoj suradnji s Radnom jedinicom Arhivi i programsko gradivo Hrvatske radiotelevizije te Državnim arhivom Republike Hrvatske u Pazinu uspješno katalogizirane i digitalizirane. Dio tih snimaka odnosi se na istarsku narodnu glazbu i nastajao je od samih početaka HRT– Radija Pula, odnosno ranih šezdesetih godina prošloga stoljeća. Kao glazbeni urednik na HRT – Radiju Pula Renato Pernić uređivao je i vodio velik broj emisija s temom narodnoga glazbenog stvaralaštva, a materijal za emisije skupljao je sa snimateljem Branimirom Paićem na terenu, u autentičnome ambijentu istarskih sela.
Ideja o pokretanju projekta digitalizacije i sistematizacije sačuvanih glazbenih snimaka nastala je netom nakon prerane smrti Renata Pernića 2002. godine. Na inicijativu tadašnjega glavnoga urednika HRT – Radija Pula Budimira Žižovića okupljena je radna skupina čija je osnovna zamisao bila sačuvati snimke tradicijske glazbe. Na prvome sastanku u listopadu 2003. godine donesena je odluka o pokretanju projekta čiji bi najvažniji cilj bila digitalizacija dijela zvučnih zapisa iz arhive HRT – Radija Pula te omogućivanje njihove dostupnosti izdavanjem nosača zvuka na kojima će se nalaziti izbor iz cjelokupne građe. Važan je zadatak bila i promocija usmjerena informiranju javnosti i popularizaciji toga staroga glazbenog izričaja.
U čast pokojnome Renatu Perniću projekt je nazvan Arhiv Renato Pernić. Mediji projekt često nazivaju Arhivom Renata Pernića, što nije sasvim točno jer je riječ o samo jednome dijelu arhive HRT — Radija Pula, za koju je Renato Pernić posebno zaslužan.
Na projektu Arhiv Renato Pernić radilo je mnogo ljudi, što pokazuje veličinu cijeloga pothvata. U prvoj, najstarijoj fazi projekta svoje su mjesto u njemu pronašli Budimir Žižović kao idejni začetnik projekta i urednik edicije nosača zvuka, snimatelj građe Branimir Paić, izbornik građe Daniele Pernić, koji je kao Renatov sin i najemotivnije povezan s projektom, glazbeni stručnjaci – urednici na HRT – Radiju Pula Bruno Krajcar i Ludvik Slana, glazbeni producenti Edi Cukerić i Aldo Spada, Marino Jurcan, zaslužan za realizaciju vizualnoga identiteta i tisak putem udruge Metamedij, te etnoglazbenik Dario Marušić.
Tijekom godina članovi radne skupine mijenjali su se, a u završnicu projekta ušla su dva počasna člana – Branimir Paić i Budimir Žižović – i petero aktivnih: Vesna Ivetić, Bruno Krajcar, Daniele Pernić, Ludvik Slana i Aldo Spada, koji imaju neprekidan petnaestogodišnji staž na projektu, i to uz svoje redovite radne obaveze na HRT – Radiju Pula.
Za dizajnerska rješenja prvih četiriju nosača zvuka zaslužna je tvrtka E-media Studio, peti i šesti nosač zvuka vizualno je osmislio i Manuel Šumberac, a sedmi i osmi Zvonimir Čačić, koji je, na temelju ilustracija Breze Žižović, zaslužan i za grafičku pripremu za deveti i deseti nosač zvuka. Novi dizajn za nosače zvuka, od jedanaestoga do četrnaestoga, koji je zadržan do okončanja edicije, osmislila je zaposlenica Radne jedinice Dizajn i scenografija Hrvatske radiotelevizije Tanja Momčilović. Za grafičku pripremu i redizajn ostalih nosača zvuka zaslužan je vršitelj dužnosti rukovoditelja Radne jedinice Dizajn i scenografija Hrvatske radiotelevizije Slaven Kuduz.
Na projektu su bile angažirane i nekadašnje glavne urednice HRT – Radija Pula Silva Celebrini i Tatjana Kaštelan te sadašnji vršitelj dužnosti glavnoga urednika Bruno Krajcar, bivši rukovoditelj HRT-ova centra u Puli Sanjin Berc te sadašnja rukovoditeljica toga centra Kornelija Benazić. Velika je zasluga i producentice HRT-ova centra u Puli Patricije Chiavalon, osobe koja je od samih početaka davala produkcijsku podršku i organizirala sve javne prezentacije, a projektu je uvelike savjetodavno pomogla i povjesničarka glazbe Lada Duraković.
U prošlosti, i to ne tako davnoj, istarski narodni izričaj, kultura i govor bili su smatrani manje vrijednima i marginalizirani. Danas se to isto istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici nalazi na UNESCO-vu popisu nematerijalne svjetske baštine u Europi. Radeći na ovome projektu Hrvatska radiotelevizija pridonijela je podizanju svijesti javnosti o kulturnoj vrijednosti istarske glazbe i izvan ruralnih okvira. Do danas je sav materijal digitaliziran te je do kraja prošle godine tiskano ukupno dvadeset nosača zvuka koji predstavljaju reprezentativan uzorak te građe, a niz institucija i privatnih osoba u posjedu je nosača zvuka iz edicije Arhiv Renato Pernić.
Postojanje izvornih starih snimaka pjevanja i sviranja jamči čuvanje izvedbe u izvornome obliku, pa brojna kulturno-umjetnička društva i učitelji glazbenoga odgoja, zahvaljujući upravo ovim snimkama, imaju na čemu temeljiti svoj rad. Nosači zvuka, od kojih su prvi i posljednji popraćeni i opisima na nekoliko svjetskih jezika, svoj su put našli i izvan granica Hrvatske. Tako taj projekt pridonosi svjetskoj promociji istarske, a time i hrvatske folklorne glazbene tradicije.
Na internetskim stranicama HRT – Radija Pula početkom ožujka svjetlo dana ugledala je posebna rubrika posvećena projektu Arhiv Renato Pernić. Da projekt bude ukorak s vremenom pobrinuo se Ozren Kiza, koji je omogućio da sve potrebne informacije budu dostupne s pomoću poveznice na Arhiv Renato Pernić.